JAVNO PRIOPĆENJE KULTURNOG VIJEĆA GRADA TROGIRA O POSTAVLJANJU SPOMENIKA PRED KATEDRALOM

U Slobodnoj Dalmaciji od 5. studenog u članku pod neobičnim naslovom Trogirski Krist stiže pred katedralu vidjeli smo prvi put na fotografiji spomenik  koji je postavljen pred zapadnim pročeljem Trogirske katedrale, na malom trgu zvanom Cimatorij. Mi dolje potpisani članovi Kulturnog vijeća grada Trogira tražili smo višekratno od nadležnih općinskih službi da se Kulturno vijeće, ali i građani  informiraju što se zapravo radi na Cimatoriju. Naime, kružili su glasovi da se tamo postavlja kip jer su se vršila  iskapanja unutar ograđenog prostora u koji se nije moglo ni priviriti. Prema riječima općinskih službenika bilo nam je kazano da se ti radovi izvode bez pitanja suglasnosti nadležnih općinskih služba. Zadnja informacija koju nam je iznio nadležni općinski službenik bila je da je dobio od Konzervatorskog ureda u Trogiru telefonski odgovor kako se tek privremeno(?!) postavlja spomenik. Sada, međutim, konačno svojim očima možemo vidjeti o čemu se zapravo  radi. Dužni smo s reagirati obzirom na naše članstvo u Vijeću.

 

Dakle, na Cimatoriju je postavljen  na novom stupu i novom kapitelu betonski odljev kipa koji predstavlja Krista s  dva mala anđela. Originalni kip po kojem je izrađena betonska  kopija dugo je  stajao na Trogirskom groblju van grada, potom pohranjen u Lapidariju Muzeja grada Trogira, odakle je, zajedno s drugim umjetninama odnesen na izložbu  u crkvu sv. Ivana Krstitelja odakle  više nikad nije vraćen u Muzej. Nije poznato gdje je taj kip izvorno stajao, no bio je dugo zabačen i zapušten kao i mnogi drugi crkveni spomenici. O autorstvu tog kipa iz druge polovine XV. stoljeća postoje različita mišljenja pa se pripisuje Nikoli Firentincu ili pak njegovoj radionici.

Kako smo informirani razlog postavljanja novog spomenika (novi stup, novi kapitel, nova baza i betonski odljev starog kipa) jest slobodna interpretacija jednog podatka kojeg donosi Ivan Lucić  1683. godine u svojoj knjizi Memorie istoriche di Tragurio ora deto Trav (Povijesna svjedočanstva o Trogiru). On među ostalim piše i o Cimatoriju (naziv od talijanske riječi cimiterio- groblje ). Tamo je, kako navodi bilo 1308.  godine uređeno  novo groblje.

 

Na groblju se, piše Lucić, nalazio mramorni stup na kojem je stajao kip s prikazom  Spasitelja (Salvatore). No, taj je stup uklonjen u njegovo doba, sredinom XVII. stoljeća za gradnju i ukrašavanje novog oltara- grobnice sv.Ivana Trogirskog, u kapeli, u katedrali, kad se s raznih mjesta pribavljahu komadi mramora, grobne ploče i stupovi. Nakon što je ovaj spomenik (kip Spasitelja na stupu)uklonjen na njegovo mjesto  bio je sagrađen  mali oltar. Od oltara nije ostalo traga, niti se zna  gdje je stajao. Zbog korektnosti treba donijeti cijeli navod, zapravo tek jednu rečenicu u svezi gradnje novog oltara u kapeli sv. Ivana: Pregrada menze i njezina ploča s pregradom podnožja za svijećnjake bijaše jedan mramorni stup koji je stajao na novom crkvištu ispod Spasiteljeva kipa koji je tada bio uklonjen i ondje podignut oltar koji se još vidi.

 

Dakle, do početka XVII. stoljeća zaista je na Cimatoriju stajao jedan kip Spasitelja. No, iz oskudnih podataka koje donosi Lucić  ne znamo točno gdje je kip stajao niti se  može sa sigurnošću utvrditi da je to baš ovaj sačuvani kip Krista s anđelima čiji se betonski odljev postavlja. Nije poznata visina stupa ni oblik kapitela, jedino prema vjerodostojnom Luciću zna se da je stup bio od mramora. Iz Lucićeva pisanja ne može se također zaključiti vrijeme kad je kip Spasitelja na stupu bio postavljen: da li je to bilo prvih godina XIV. stoljeća kad je groblje uređeno ili možda kasnije. Malo je zbunjujuće ako  su kip i stup bili postavljeni u drugoj polovini XV. stoljeća u doba Nikole Firentinca da bi nakon manje od 150 godina kip bio uklonjen a mramorni stup uništen za nove potrebe.

 

Na Cimatoriju  je upravo postavljen kameni a ne mramorni stup. Dimenzije tog novog stupa su sasvim proizvoljne. Izmišljena je njegova baza kao i kapitel u kvazi renesansnom stilu. Po svojim omjerima,velikom širinom a  malom visinom, novopostavljeni stup  veoma je nezgrapan.

 

Kip čiji je betonski odljev postavljen na stupu vjerojatno nije bio koncipiran za slobodno stajanje u prostoru. Naime, koncipiran je frontalno, za promatranje tek  s jedne- prednje  strane. Pozadina, leđa su sumarno izvedena  tako da kip kao cjelina djeluje plošno. Iz toga se može zaključiti da je kip bio zamišljen  tako da je morao stajati uza zid. Na to upućuju  i rupe – utori  na njegovim leđima u koje su bile umetnute željezne šipke koje su ga pridržavale uz zid. Baza kipa nije uobičajenog kružnog oblika u tlocrtu već je poput spljoštene elipse. To  je također naznaka da kip izvorno nije stajao na kapitelu  stupa već pričvršćen uz neki zid. Tako na novom stupu s okruglim kapitelom stoji elipsoidna, spljoštena  baza kipa, što je neuobičajeno. Kipovi se inače postavljaju na stupovima višekratno dužim od visine kipova. Postavljen stup je premalen za visinu kipa tako da nisu u adekvatnom omjeru.

 

Ovaj novi spomenik svojom masivnošću ne uklapa se u intimni prostor  Cimatorija. Smanjio je ne samo vizualne već i stvarne, fizičke omjere i hijerarhije Cimatorija. Zaklonio je pogled na portal katedrale, na reljefe majstora Radovana kojima je okrenuo leđa. Zakrilio je također s druge strane i pogled na palaču Ćipiko.  Postavljen je prednjom stranom blizu stepeništa Cimatorija tako ostavlja dojam kao da  će pasti ili kao da se sprema sići na ulicu. Među burnim reakcijama građanstva čuje se kako se na Cimatoriju više neće  moći održavati kulturne manifestacije.

 

Kako je kip koncipiran tako da se doživljava s njegove prednje strane stoga, gledan  s  trga, sužava se  u nečitku, usku siluetu. Inače,  originalni kip  po kojem je izrađen betonski odljev ne ubraja se među najuspjelija djela Nikole Firentinca ili pak njegove radionice. U stručnoj literaturi čak postoje mišljenja da se radilo o neuspjelom,odbačenom djelu, koje je izvorno trebalo stajati u kapeli sv.Ivana u katedrali.

 

Prije odluke o postavljanju ovog spomenika, po svojoj naravi ni starog ni novog, trebalo je održati javne rasprave na  kojima se trebalo čuti mišljenje javnosti, ali i stručnjaka, pozvanih  komisija iz zemlje, ali i svijeta. To nisu tek zahtjevi suvremenog civilnog društva. U srednjem vijeku, tijekom stoljeća trogirska općina izabrala bi  svog operarija – skrbnika, podložnom reizboru, koji je zajedno s drugim sugrađanima određivao  i kontrolirao kako se troše sredstva za opremu i gradnju katedrale. Međutim pri izradi  ovog novog betonsko – kamenog, u biti izmišljenog spomenika  bila je ignorirana cjelokupna javnost. Očito,  nemoćni smo svjedoci civilizacijske regresije.

 

Ovim putem iznosimo jedan prijedlog. Ako su kip (kopija, odljev) i novi stup zaista tek  privremeno, pokusno postavljeni, kako je telefonski  obavijestila nadležna osoba iz Konzervatorskog ureda, bilo bi dobro da se  premjeste na Trogirsko groblje van grada, tamo gdje je originalni (kameni) kip stajao desetljećima. Stup i kopija- odljev kipa bili bi sasvim primjereni svojim dimenzijama i semantikom Trogirskom groblju.

 

 

 

Članovi Kulturnog vijeća grada Trogira:

 

1.prof. dr.Nikola Buble, Predsjednik Kulturnog vijeća, raniji dekan Umjetničke akademije u Splitu

2.prof.mr. Jerolim Ostojić, raniji gradonačelnik Trogira

3.prof. dr.Ivo Babić, raniji rektor Sveučilišta u Splitu

4.redovni prof. Matko Mijić, Umjetnička akademija u Splitu

5. prof. Dunja Babić, znanstveni novak