Radoslav Bužančić odgovara udrugama: Prema ovoj gradskoj upravi konzervator je bio beskompromisan!

Prva_vidilica

Dalmacijanews, 15. svibnja 2013.

Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu, kaže da ga nije iznenadilo pismo koje je nekoliko splitskih udruga uputilo ministrici kulture, a u kojem je pitaju do kada će on biti na mjestu pročelnika. Pismo u kojem upozoravaju na brojne greške konzervatora potpisuju Ivica Delić (Društvo Marjan), Jurica Pavičić (Inicijativa Za Marjan), Diana Magdić (Teserakt), Rina Vatavuk (Genius loci) i Vjeko Santrić (Građanska inicijativa Split). - U poplavi grotesknih udruga i političkih stranaka s prefiksom građanski, skriven je njihov program netrpeljivosti. Osobito je na udaru dio stanovnika Splita kojima se pokušava naturiti kompleks seoskog podrijetla. Ta je segregacija na urbane i neurbane dosegla vrhunac u predizbornoj kampanji, a konzervator je valjda opet kolateralna žrtva jer ne želi sudjelovati u toj nečasnoj, nedoličnoj i sramotnoj raboti. Vjerojatno je to izravan razlog za objavu moje slike između gospodina Keruma i gospođe Becić za vrijeme dodjele nagrade grada Splita koja mi je uručena za znanstvene doprinose. Time se ujedno nastojalo apostrofirati moje tobožnje popuštanje gradskoj vlasti i omalovažiti činjenicu da je moju nagradu predložila znatno starija, značajnija i časnija udruga od ove koja me proziva i koja ima stvarne rezultate na zaštiti hrvatske kulturne baštine, a to je Književni krug na čelu s akademikom Cambijem – odgovorio je Bužančić.

Naglasio je da je Konzervatorski odjel stara institucija koja gotovo dva stoljeća skrbi o baštini Splita i Dalmacije te da je njegovo mjesto među najelitnijim svjetskim institucijama koje se bave ovom problematikom.

- Preživio je različite političke prilike i neprilike pa mu rađanje mlade hrvatske demokracije nije ništa novo. Naši su arhivi stariji od nastanka totalitarnih režima 20. stoljeća, pa čak i od Bachova apsolutizma i Hedervaryeve politike. Pa iako konzervatori nisu aktivni sudionici politike i nisu postavljani po političkim već po znanstvenim zaslugama, njihovo je djelovanje vezano uz politiku različitih vlada od vremena Franje I. do danas, pa tako i ove vlade koja se spomenutim pamfletom želi kompromitirati i natjerati na priznavanje nekih hipotetskih pogrešaka u politici zaštite koje nisu počinjene – ističe Bužančić te dodaje da je “konzervator kao instrument politike ministarstva kulture, što se tiče ove gradske uprave, bio beskompromisan.”

- Nije dozvolio one zahvate u prostoru koji su mogli nanijeti štetu. Dovoljno je usporediti natječajni rad zapadne obale iz kojega je isključena gradnja goleme kuće u akvatoriju splitske luke iz koje se na Marjan visok tek 178 metara penjalo žičarom ili uklanjanje desetaka kućica na samom šetalištu. Konzervator je ostao neumoljiv i tražeći od gradske uprave da se obalna šetnica poploča masivnim kamenom iako je to poskupilo sam projekt. Već je zaboravljeno da je zaslugom Ministarstva kulture križ na Marjanu sveden u estetske i decentne proporcije, da su konzervatori spriječili gradnju rampe bez arheoloških istraživanja na Solinskoj, jer su pretpostavili postojanje rimskog amfiteatra. Pitam se zašto se konzervatori stalno prozivaju, kao da su tu zbog pranja nečije nečiste savjesti. Pamflet kojeg ste objavili samo je najnoviji napad otkako sam preuzeo vođenje Konzervatorskog odjela u Splitu zamijenivši na tom mjestu jednu članicu udruge koja je, pored toga što je vladin inspektor, osnivačica nevladine udruge u kojoj se suprotstavlja politici vlade za koju radi – tvrdi Bužančić.

Kaže da je nevjerojatan broj laži i objeda koje on i konzervatorska služba u Splitu trpe od njegovog stupanja na dužnost pročelnika 2010. godine.

- Još nam se i danas pripisuju odluke koje je spomenuta osoba potpisala, poput izdavanja dozvola za štekate u željeznim vratima, ili nespretnosti oko interpolacije zgrade na bastionu Contarini. Sve probleme koji se spominju u otvorenom pismu sam naslijedio, od projekta za proširenje hotela Ambasador ili pak projekta prezentacije Dioklecijanova mauzoleja kojeg potpisnici nazivaju kripta sv. Lucije. Mali je broj onih koji znaju da je tim zahvatom, nakon gotovo pedeset godina, umjesto kanala i arheologije prezentiran najvažniji arhitektonski spomenik 4. st. na svijetu i to na način kako ga je vidio Palladio, Canaletto i Cassas.

Začudo, od mog preuzimanja službe nije nastao niti jedan novi problem unatoč kako se navodi “seriji pogrešaka“ oko redefiniranja granica zaštite. Tim su mjerama potpuno transparentno određene granice povijesnog Splita čime je razdijeljen prostor suvremenog grada od povijesnog, da bi se ispravnije i strože mogli primjenjivati kriteriji zaštite potpuno transparentno definirani i dostupni javnosti – drži Bužančić koji je uvjeren da su napadi koje je ranije doživio od istih osoba uvijek bili reakcija na neke konkretne uspjehe njega osobno i službe kojoj je na čelu.

- Vjerujem da je ovo pismo jedna od sličnih reakcija, možda na nagradu koju sam primio za znanstveni doprinos, ili na pohvale koje stižu konzervatorima za prezentaciju jednog od četiri hrama Dioklecijanove palače u prizemlju palače Skočibušić. Neskrivena je težnja da se umanji doprinos i rezultati službe na obnovi elitnih spomenika Splita koji su upravo dovršeni ili se dovršavaju.

Riječ je dakako o Zlatnim vratima, Malom hramu, Zapadnim termama, Peristilu, Vestibulu i nadasve Mauzoleju, današnjoj prvostolnici Splita. Nije prvi put da je konzervatorska služba napadnuta. Napadan sam s kolegama kad smo uspjeli upisati Trogir na UNESCO-vu Listu svjetske baštine, kad smo obnovili renesansnu kapelu trogirske katedrale, kad smo obnovili Radovanov portal. Za Getty fondaciju to je bio dobar posao, ali ne i za domaće intelektualce koji su pisali da je promicanje hrvatske baštine u svijetu isto što i “prodavanje frižidera Eskimima“.

Nije bolje primljeno ni otkriće Hrvatskog dvora na Klisu, za usporedbu samo kad je Bulić našao ploču Jelene zvonila su zvona. Kad je nedavno pronađena ploča hrvatske kraljice koja dokazuje Trpimirovu darovnicu, događaj gotovo nije imao recepcije u dnevnom tisku. Ništa bolje nije prošlo ni otkriće kraljevskog dvora Anžuvinca Ladislava Napuljskog u Dioklecijanovoj palači, obnova friza Dioklecijanova mauzoleja – kaže Bužančić.

Uvjeren je da je povod pisma kojeg su uputile udruge pokušaj da se konzervatorska služba instrumentalizira oko postavljanja križa na Marjanu.

- Tko je protiv križa kojeg je Vijeće jednoglasno izglasalo? Ministarstvo kulture sigurno nije. O kakvom se tu spomeniku radi, ili je riječ o uspomeni na neku odluku iz dvadesetih godina dvadesetog stoljeća? Za konzervatorsku službu Marjanski križ još nije spomenik kulture. Možda će to postati poput svjetionika arhitekta Carića na Katalinićevom brijegu. Vidio sam projekt arhitekta Lokošeka koji mi se čini boljim od Plečnikova projekta za križ na Srđu.

Projekt je nastao nakon što je konzervatorska služba odbacila projekt betonskog križa neprimjerene visine i nije se, kako bi to htjeli potpisnici, konzervator miješao u projekt vrsnog konstruktora i arhitekta gospodina Lokošeka. Ako bi nešto trebalo redizajnirati na Marjanu to je svakako protupožarna karaula iznad sv. Jere koja je viša i veća od križa i dakako ružnija. Što se moje edukacije tiče potpisnici mogu odahnuti jer mi nije potrebna dodatna edukacija, mentori na doktoratu su mi bili eminentni znanstvenici, a za dosadašnji znanstveni rad sam dobio brojna domaća i međunarodna priznanja.

Posebno se ne bih usavršavao na predmetima koje neki od potpisanih predaju o čemu bi se mogla povesti plodnija diskusija. Ako me nešto tješi onda je to kontinuitet nerazumijevanja konzervatorstva u Splitu. Iste je probleme imao i moj prethodnik Belamarić kojem jednako tako nije oprošteno niti jedno dobro djelo, znanstveni doprinos, a materiju u kojoj je postigao iznimne svjetske rezultate, zbog istih kolega u Splitu će predavati stručnjaci iz Slovenije – kaže Bužančić te dodaje da su konzervatori na napade uvijek odgovarali novim rezultatima.

- Mogu samo najaviti nove projekte i istaknuti da u Splitu nema Srđa, nema golfa, nema investitora protiv kojih se potpisnici spomenutih udruga bore, nema Cvjetnog trga, nema novih kuća na Marjanu iako ih je u vrijeme bivše pročelnice bilo. Dok je na ovakav ili onakav način upravljala konzervatorskom službom u Splitu, gradili su se u Marjanskoj šumi stambenjaci, višekatnice i slično. Sad više ne treba biti zabrinuta, ni ona ni njeni prijatelji potpisnici jer se to više neće ponoviti – zaključio je Bužančić.

Ines Brajević