A da spustite malo niže krovnu gredu – tesari!

Krov1

 “Mi u Splitu već nekoliko godina nismo vidjeli kako izgleda dizalica,
a dizalica i građevinski sektor bi trebali biti pokretač zapošljavanja.“
Milan Štrljić za HTV, u predizbornoj kampanji kao laburistička perjanica

“Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji“
Ps 127,1

Nema ni pola godine da su se brojni i vrli gradonačelnički kandidati žalostili što u Splitu ne vide ni jedne dizalice, te junačili kako će oni, netom zasjednu u gr-fotelju, ozbiljno poraditi na dokidanju pomanjkanja ziđanja. Različitim rječnicima no posve istoga smisla, zborili su na tu temu od zamalo ponovo suđenog Željka Keruma, do enigmatično odustalog Milana Štrljića.
Bila bi potrebna cijela značenjska paleta da se objasni razlika između tako sličnih pobuda ili potreba kakve su neimarske, graditeljske, građevinske, građevinarske, pa čak i puko zidarske. No, kako je svrha naše rasprave do prizemnosti jednostavna, ovdje ćemo tu potrebu zvati naprosto velikom betonskom nuždom, koja, samom činjenicom što je velika, podrazumijeva se da mora biti i armirana. Jednima je ta nužda na Istočnoj obali, drugima u nedovršenim a započetim objektima u Lori, trećima u kongresnim i koncertnim dvoranama, četvrtima u turističkom kompleksu Duilovo, petima u novim cruiserskim dokovima, šestima u nekakvoj Splitorini…

Splitske betonske nužde: velike i “male“

Sirotoj, pak, Građanskoj inicijativi Split, mislim onoj nekolicini članova što ih ona broji, redovito se zamanta od tih Mall of Split zdanja, nakon kojih i najveći skeptik pomisli kako je samo pitanje dana kada će nas neki od domaćih Bloomberga uvesti u sve te Dubaije, Singapure, Hong Kongove, ili kako se već zovu… A onda se opet zapitamo tko je tu armirano betonski lud, kad se već deset ili dvadeset, a zašto ne i trideset godina spominju jedni te isti projekti, pale i gase, pune i prazne naslovnice novina, predstavljaju ovi i oni investitori, da bismo na kraju špartali niz koju stotinu metara betonsko-kamenog pločnika: od Franje do Banovine i natrag!

Mill of Split 021211

Strategija svrake

Mislite da pretjerujemo?! Dobro, onda prelistajte, prvo tzv. Smjernice, mjere i aktivnosti u provedbi strategije gospodarskog razvitka grada Splita što ju je izradio Ekonomski fakultet u Splitu 2003, premda je ona, zbog vodstva Branka Grčića u tom projektu poznatija kao SDP-ova strategija,  a onda bacite pogled na tzv. velike projekte grada Splita što su ih svojedobno predstavili gradski čelnici HDZ-a. Istina, te je velike projekte malo teže pronaći, jer premda se njima mahalo još 2007. na sjednici Foruma jadransko-jonskih gradova održanoj u Pescari, građani su za njih u nekoliko riječ i par sličica saznali tek 2009, i to samo tjedan dana prije nego što je od HDZ-a vlast preuzeo Kerum. Te projekte poznati je ‘okomarjanski neimar’ nakon godinu i pol dana vladavine jednostavno uklonio s web stranice grada i ostavio samo djelić prvoga među njima – tzv. zapadnu obalu!

Važni projekti Grada Splita

1. Gradska luka - Zapadna obala / 2. Gradska luka – Istočna obala
3. Poljud / 4. Stari plac / 5. Brodarica / 6. Kopilica / 7. Duilovo
8. Karepovac / 9. Meje / 10. Dračevac / 11. Sportski centar Istok
12. Sveučilišni kampus / 13. Lora / 14. Trg hrvatske bratske zajednice

Jedno vrijeme, dakle nakon 2011, te se projekte, kopirane s web stranice grada Splita, moglo pronaći jedino još na adresi  http://www.lokalnahrvatska.hr/split, no u međuvremenu ih više nema ni tamo. I ne samo to, na toj stranici, koja je konstruirana kao katalog lokalnih jedinica Hrvatske, ne samo da više nema tih velikih spitskih projekata, nego ni bilo koje druge novosti o samom Splitu. Ima o 265 drugih mjesta, općina i gradova, ali ne i o Splitu. Vjerojatno smo na novom strateškom početku!
Kao što smo bili i u Kerumovo vrijeme, tako dražesno svojedobno predstavljano kao urbanistički preporod za dalmatinsku metropolu, koji je završio tako da se dotični poklopio rošinovskim nadožuntavanjima Marjana po ušima i na jedvite jade – i to uz preusmjeravanje novca od Karepovca – kamenom obložio i proširio obalu ispred hotela.

Krov3

Gup, gup-lji, t-aman

No, dok nova strategija iziđe iz retorti svježih koalicijsko-stranačkih nomenklatura, ostanimo još koji tren uz tzv. velike gradske projekte, koji se, nešto izmijenjeni još uvijek spominju u nedavnoj gradonačelničkoj kandidaturi Vjekoslava Ivaniševića. Kod njega je tih projekata 12, od kojih neki imaju i više podcjelina, poput Gradske luke koja se u njegovom nabačaju proteže od istočne do zapadne obale… No, premda se Ivanišević u svojoj viziji poziva na “sve velike gradske projekte spomenute u Generalnom urbanističkom planu Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 1, 2006.)“, zanimljivo je da on na kraju spominje i dva kojih u GUP-u Splita, ni tadašnjem ni onome sa kasnijim izmjenama, nema! (Dvanaesti od Ivaniševićevih projekata, opskrba Splita električnom energijom, posebna je priča, osobito istočnih dijelova grada, no ovdje je treba ostaviti po strani.) Ali, jedanaestoga, Spaladium arenu, naravno nitko, a osobito netko tko dolazi iz HDZ-a, ne može ostaviti po strani, jer s njim u vezi već dugo sve gori pod gradskim nogama, a taj projekt jedini nikad nije bio u splitskom GUP-u Kao, uostalom, ni u GUP-ovima drugih “velikih“ hrvatskih gradova, veličinu čijih ćemo strategija također ovaj put ostaviti po strani i vratiti se niskobudžetnim dosezima građanskih inicijativa i udruga.

Prijestolnica – prvostolnica – naklapaonica

Prije toga, samo još jedna napomena: Vjekoslav Ivanišević, premda je u drugom krugu izgubio izbore, ostavio je svoju kandidatsku web stranicu na životu i barem na tome mu treba čestitati. Izbornu stranicu Ive Baldasara i nakon najupornijih pretraživanja možete pronaći samo slučajno.  U najboljoj maniri vlastite stranke i koalicijske vlade, izgleda da se Ivo Baldasar radije igra strateških igara s facebook likeovima, nego dosadnim i staromodnim uspoređivanjem predizborno obećanog i postizborno ostvarenog. Ta tko da pamti sve te nacrtane projekte i planove. Danas jedni, sutra drugi. Bili bizarni poput hidroaviona na Matejušci ili još bizarniji poput Europskog nogometnog prvenstva 2020. Valjda je pitanje dana kad će gradonačelnik objaviti da Split odustaje od 2009. najavljene te nedavno potvrđene kandidature za Prijestolnicu europske kulture 2020. Jer, ipak, kultura driblinga i precizna pas igra uvijek su bile najjača strana domaće političke kulture. A takvoj političkoj kulturi najviše i jedino odgovara trčkaranje od požarišta do požarišta, pa bili u pitanju sportski klubovi poput ex Jugoplastike i NK Hajduka ili njihove, odnosno gradske dvorane i stadioni. No, ta požarišta,  koliko god bila zapaljiva frustriranim navijačkim masama i teško zakrpiva praznom gradskom blagajnom, još uvijek su prava financijska sitnica, spram arene otvorene krajem 2008. koja je do polovice 2013. stigla do “javno-privatnog“ minusa od 600 milijuna kuna!

Krov4

A što se drugih svjetovno-strateških projekata tiče, oni se odvijaju tako da vlasnik ili djelomični vlasnik, ili potencijalni vlasnik neke ne nužno građevinske parcele, ali svakako parcele koja bi to mogla postati, gradu i svijetu  objavi (što se uglavnom odvija preko Slobodne Dalmacije) svoju neimarsku pobudu i potrebu, a onda je samo stvar adekvatne izmjene GUP-a, PUP-a ili DPU-a da se toj potrebi što prije iziđe ususret ili s dotičnim uđe u javno-privatno partnerstvo temeljem kojega će se “šira društvena zajednica“ sa zakašnjenjem od nekoliko godina do nekoliko desetljeća hvatati za prazan džep i glavu punu naknadne pameti.

Premda ni najnoviji sakralni objekti nisu imuni od upravo opisanih bolesti, oni strateški ipak su prije više od desetljeća već pritegnuli svoju duhovno-financijsku omču i ne samo oko ovoga grada! No, pitanje je smijemo li se na temelju toga nadati da su potrebe svete majke Crkve barem za neko vrijeme zadovoljene, kao što je pitanje jesu li radosna zvona najnovije crkve na Brdima brecala da označe njeno dovršenje i početak, kako se to voli reći, službe božje, ili su tek najavila nove graditeljske potrebe

Krov7

Sa stratišnih pravaca razvoja ka izvorima zagađenja

No, reći ćete kako nas vrag stalno odvlači na stranputice neprimjerene skromnim građanskim inicijativama te neprestano dopuštamo da nam se priče o čudesima novih zapošljavanja podvaljuju kao novi strateški projekti. Da, trebalo bi uistinu reći dosta i zamoliti ne samo aktualnog nego i sljedećeg gradonačelnika da nas barem pet do deset godina odmore od grandioznih projekata i strateških investicija. U vrijeme sveopćeg brendiranja, predlažemo da se Split pod sloganom “A da spustite malo niže krovnu gredu tesari!“ što prije proglasi, prvo mjestom moratorija za tzv. strateške investicije, jer će one uroditi samo novim investicijskim stratištima, i drugo, da ga se brendira kao mjesto sanacije postojećih investicijskih strašila. Ovo drugo može npr. ići pod sloganom “Ako je betonska ne mora biti nužda!“ I premda se prvenstveno treba čuvati nuždi velikih i armiranih, jer kad jednom udare u glavu gore je nego u Hitchcockovoj Vrtoglavici, Velo misto se odavno nije u stanju niti za one male pobrinuti. Ali, ne mislimo na pseće, koje je ovoga ljeta revno iskorijenjivala Slobodna, pozivajući komunalne redare u križarske bitke za krpanje gradskog proračuna. Nama više smeta betonski izmet kojega već desetljećima proizvodi upravo sam grad i njegove komunalne službe. Jeste li se ikad zapitali koji je to davni gradski mudrac, kada i u suradnji s kojom firmom odlučio izbombardirati cio grad onim nakaznim betonskim tortama razlijepljenim po svim ulicama grada. Te “male“ betonske nužde ne samo da ne štite pješake i pločnike od automobila, nego im dodatno suzuju prolaz o kojemu dječja ili invalidska kolica ne mogu ni sanjati, ali zato preko tih betonskih polukugli itekako možete završiti upravo u kolicima. No, pokušate li te zabetonirane gradske žohare svih oblika i veličina sami ukloniti, niti to nećete smjeti bez odobrenja gradskih službi. Dapače, platit ćete kaznu zbog neovlaštenog postupanja s gradskom imovinom!

Krov6

“Gradovi kao laboratoriji građana“

Drugim riječima, lako je proklamirati brendove i inaugurirati trendove, ali betonske nužde ostaju betonske nužde i danas teško da ih je bez interdisciplinarnog mapiranja moguće svladati.
Prošla su vremena kada se uz pomoć nekoliko smjelih te čekićima i macama naoružanih odreda moglo izaći u višetjedne akcije usitnjavanja malih betonskih nuždi te organizirati njihovo kamionsko odvoženje. Ali ne na Karepovac! Tim “šljunkom“ jednostavno bi se nasuo onaj krater veličine barem dvaju nogometnih igrališta na razjapljenoj istočnoj strani Spaladium arene.
Tako bi se jednim potezom riješio problem i velike i male betonske nužde, no to su prevladane udarničko-boljševičke metode koje se olako odriču pristupnih, nastupnih i postupnih EU fondova.
Zato ne treba ići ni samovoljno ni nasilno. Nego se lijepo prilagoditi duhovima vremena i avetima mjesta. Eto, u sklopu Varoške akupunkture vidimo da je netko već započeo male betonske nužde označavati upitnicima i brojevima: od 1 do beskonačno – što je vjerojatno pripremno mapiranje prije njihova uklanjanja i početka financiranja tog inovativnog projekta koji će bitno poboljšati život u “kontaktnoj“ zoni.
I tako se, htio ne htio, Split uvijek nađe na epohalnom putu koji bi mogao proslaviti i samog Bloomberga. Što i nije neobično. Jer, šta je Bloomberg ako ne moderni Jahve?! Samo mu treba pokazati da se on uzalud muči, sve dok se građani ne udruže i od grada naprave laboratorij, provizorij, purgatorij, supozitorij… Jednom riječju, ne “Mediteran kakav je nekad bio“, nego “Mediteran kakav ni Drakula nije mogao pretpostaviti da bi ikad mogao biti“.

Vjeko Santrić
listopad  2013.

Odgovorite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>