Split iz cijeg sesira? Ne hvala!

Mandrake-L

JOŠ JUČER IVO BALDASAR BIO JE ŽELJEZNIČAR NA ISTOČNOJ OBALI.
DANAS JE VATROGASAC U KUĆI KOJA GORI!
TREBAMO LI VEČ SUTRA OČEKIVATI I MAĐIONIČARA?

Split u čijem džepu i iz čijeg šešira?
Ne, hvala!

Povodom press konferencije gradonačelnika Splita Ive Baldasara od 31. 10. 2013. te njegovih intervjua Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu od 02. 11. 2013. Građanska inicijativa Split,
kao udruga koja se u granicama svojih skromnih mogućnosti zalaže za participativno i transparentno upravljanje gradom, prisiljena je gradonačelniku Ivi Baldasaru uputiti javno pismo, jer model kojega gradonačelnik sve češće i sve otvorenije nameće smatramo i pogrešnim i nedemokratskim, a to dugoročno znači i vrlo štetnim, ako ne i opasnim.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/226293/Default.aspx
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/226132/Default.aspx
http://www.jutarnji.hr/ivo-baldasar–osamdeset-posto-ljudi-u-gradskoj-upravi-ne-radi-dobro–a-ja-im-ne-mogu-nista-/1136955/

Od konstitucije novog gradskog vijeća Splita proteklo je više od 130 dana, a od gradonačelnikovog preuzimanja ovlasti i više od 140, a dok Povjerenstvo za izradu plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita (kojoj su sastavnicom i brojne gradske udruge među kojima i ova) strpljivo dočeka prvu sjednicu koju je za 06. 11. 2013. sazvao gradonačelnikov zamjenik, proteći će i punih 150 dana.

Istodobno, gotovo da nema tjedna, a da o temama unutar i uokolo gradske jezgre ne bilježimo sve veći broj improviziranih, dvojbenih, upitnih, problematičnih gradonačelničkih izjava ili najava koje se jedamput tiču kontaktnih zona Istočne obale i Starog Placa, drugii put hidroaviona na Matejušci, treći put izgradnje nove Turističke palače, četvrti put planova o uređenju Pazara, Hrvojeve ulice…
Da te izjave dolaze nakon prethodne široke javne rasprave, nakon konzultiranja stručne i zainteresirane javnosti, ili barem nakon ozbiljne rasprave gradskog vijeća, još bismo i mogli razumjeti gradonačelnikova lapidarna obraćanja javnosti na spomenute teme. No, kako gradonačelnik za ovakav model vođenja grada sve više koristi vatrogasnu terminologiju u kojoj sebe proglašava vatrogascem, a one koji traže ozbiljnu i raspravu dostojnu grada naziva projektantima “protupožarne zaštite“, moramo upozoriti gradonačelnika da prestane s posve iskrivljenim, netočnim a ponekad i tendencioznim prikazivanjem kako stanja u gradu tako i uloge pojedinih aktera u njemu.

Gradonačelnik je istina prije nekoliko mjeseci pobijedio na izborima, ali time nije dobio grad kao poligon za proizvoljno i samovoljno ponašanje u kojemu će vrlo sličnim voluntarističkim metodama kao i njegov prethodnik, gradu nametati rješenja koja kao da izvlači iz svog rukava ili mađioničarskog šešira, a od građana očekivati da milostivo čekaju njegove konferencije, a onda valjda puštati da se sa svojom “knjižicom gradskih projekata“ – koju još nitko nije vidio – igra trgovca, od Londona do Sankt Peterburga, od Izraela do Indonezije…

Tako to neće ići, jer se još uvijek svi živo sjećamo Željka Keruma kako ‘šeretski’ na Rivi s novinarima lista skice Prve vode i Zapadne obale, da bi onda od Prve bio prisiljen – zbog pritiska javnosti – odustati, a sa  Zapadnom se – iza leđa javnosti -  ‘fazno’ zaigrati, zakulisno mijenjajući, otežući i poskupljujući projekt.

Iz tih, kao i brojnih drugih predkerumskih, pa i pred i postsanaderskih razloga, sigurni smo da nam ne treba gradonačelnik koji na Istočnoj obali već sada zna broj kolosijeka, hotelskih zvjezdica i koji zna da će oni imati npr. 2.545 soba; ne treba nam ni gradonačelnik koji će nam pokazivati kako će se šatorske tende na pazaru preobraziti u pleksiglas kućice; ni gradonačelnik koji će nam priopćiti broj inox banaka na ribarnici…

Ovo posljednje bi nam mogli priopćavati i ‘komunalci’ kad bi to bila obična pitanja urbanog opremanja kao što ih gradonačelnik pokušava kamuflirati, a ono prvo možemo saznati tek nakon što vidimo zašto je uopće u prošlom mandatu bio raspisan anketni natječaj za Istočnu obalu, kakva je i koliko prihvatljiva rješenja donio, koja su izvodiva i pod kojim uvjetima a koja tek lijepo izgledaju, koji je uopće obuhvat istočne obale o kojemu razgovaramo, idu li kongresni centar i petzvjezdani hoteli s cruiserima i tri vrste gradskog prometa zajedno, a tek se nakon tih i mnogih sličnih pitanja javnim i međunarodnim natječajem može doći do najboljih i gradu najprihvatljivijih rješenja.

U svemu ovome, kao prvi čovjek grada, sudjeluje naravno i gradonačelnik, ali on se ne može ponašati kao zamjena za grad ili kao supstitut nepostojećeg grada, kojega smo tobože ovlastili da po svijetu prodaje nekakve vatrogasne projekte. Jer, gradonačelnik je dobio ovlasti samo za to da prvo građani saznaju o kojim je i kavim projektima riječ, kad su nastali, tko ih je izradio, kad će biti predstavljeni gradskom vijeću kojega je i sam član, te da ih, paralelno s tim, učini trajno dostupnima i u službenim dokumentima grada i na internet stranici grada. Tek nakon toga ih može prevoditi na koliko god jezika želi i nuditi investitorima, a sve do tada on je u potpunosti pobrkao demokratsku proceduru, a budući da mu se to ne događa prvi put, krajnje je vrijeme da prestane s takvom praksom.

Ovaj minimum vrijedi kako za sve projekte koji se tiču gradske jezgre i njene kontaktne zone, tako i za sve tzv. velike gradske projekte, a vrijedi jednako i za gradonačelnikovo odbijanje da se raspravlja o strategiji razvoja grada, kao tobože skupoj i neprimjerenoj splitskom vatrogasnom trenutku.
Ako baš hoće, u sadašnje stanje, ovaj grad i ovu državu dovelo je upravo političarsko vatrogastvo, a ne ozbiljne i realne strategije i planovi razvoja, jer takve nikad nismo ni imali.

Naravno da gradonačelnik može i nama na ovo pismo lakonski odgovoriti kako živimo u nekim sferama idealističkih svjetova, ili kako imamo dobre namjere koje vode u propast, ili kako razmišljamo u akademskim okvirima, dočim se on okružio ljudima iz realnog sektora, poznaje probleme običnog čovjeka i čvrsto je na zemlji.

Drago nam je da jest. No, ako je doista tako, onda neka pokuša sebi odgovoriti, ne mora nama:
Kako to da se u kvadrantu politika – investitori – struka – građani, ovi četvrti uvijek ‘slučajno’ nađu na posljednjem mjestu, a struka na pretposljednjem i kako to da je tako i pod njegovom upravom?
Znači li to da u političarsko-investitorskim bajkama za ove treće i četvrte uvijek ima vremena, pa će struka dobiti da isprojektira što se političari dogovore s investitorima, a građani će dobro doći kad bude trebalo sanirati posljedice ‘javno-privatnih partnerstava’?
I hoće li se nakon toga opet letjeti na svjetske turneje sa Split in his pocket brošurama?

Tko vrijedi

Građanska inicijativa Split
Split, 04. 11. 2013.