Izvolite, počnite odmah mijenjati STRAGEDIJU splitskog kulturnog razvitka!

Dalmacijavino

“Ova Strategija kulture zagovara princip da kultura mora izaći iz uskih okvira zatvorenog sustava i što prije i što sustavnije preuzeti znatno aktivniju ulogu u procesima urbanog preoblikovanja i regeneracije grada Splita i širokih spektara njegovih resursa.“

‘Strategija kulturnoga razvitka grada Splita 2015. – 2025.’  – str. 32  verzija od 8. travnja 2015.

Citirani ‘motto’ bio bi otprilike što i kultura kao tzv. zamašnjak razvoja, no zašto baš ona u gradu koji je odavno batalio svaku strategiju, odgovor na to pitanje u strategiji nećete naći, ali ćete zato naći bezbroj stvari temeljem kojih je jasno da smo dobili kulturnu strategiju kao zamršnjak razvoja.

Mogli bismo, naravno, odabrati bilo koju od brojnih bedastoća što su se našle u svim verzijama splitske kulturne stragedije, kao i bilo koju od strateški bitnih stvari za koje u njoj nije bilo mjesta.

Naglasak u tome kontekstu

Čisto nasumce, iz prve grupe ističemo tek “središnju čuvaonicu – zajednički gradski muzejski depo“ kao temu za koju je Bakovićev ‘kreativni tim’ našao mjesta već u tzv. Kapitalnim investicijama i akcijama (strategija str. 11 – skraćena verzija), premda ništa suvisloga o toj “čuvaonici“ nije uspio izreći ni u prvoj, raspojasanijoj verziji strategije (str. 159).

S druge strane, ‘kreativnom timu’ pod nosom je stajala ideja iznesena u javnosti prije punih devet mjeseci, ali za nju u stragediji, naravno, nije bilo mjesta:

Grad Split sa svojih 48,66 km obale, bez čiovskog dijela obale, Pomorski muzej smjestio je – na vrh brda, na Gripama. Nevjerojatno. Izuzetno vrijedna malakološka zbirka (školjke i puževi), sa svojih 5881 izložaka međunarodne vrijednosti nalazi se smještena u zgradi zvanoj “kada” za koju gotovo nitko i ne zna. Za muzej spliskog škvera s maketama brodova izgrađenih u splitskom škveru isto tako ne zna gotovo nitko. Nitko ne zna da se Splitu nudi i jedinstvena zbirka koralja, ali koju Split nema gdje smjestiti. A o akvariju kojeg je Split imao još 1928. godine, a danas je od njega ostalo samo sjećanje, nije potrebno trošiti riječi.
Evo jedan prijedlog za razmišljanje. Zgrada Dalmacijavina na istočnoj obali splitske luke izgrađena je 1959 (projektanti Stanko Fabris i Dinko Vesanović) i zaštićena je kao kulturno dobro. Nalazi se na samoj obali u podnožju svjetionika i spomenika Neznanom pomorcu.
Nije li ova zgrada idealna lokacija za objedinjavanje svih prije spomenutih muzeja i zbirki, tj. za smještaj Pomorskog muzeja, akvarija, malakološke zbirke, zbirke koralja i škverskog muzeja? Pogotovo što će tu biti dva veza za kruzere čija izgradnja je upravo počela.
Ima li ovaj grad snage za napraviti jedan ovakav kulturološki iskorak koji bi možda mogao pomoći u natjecanju za europsku prijestolnicu kulture o kojoj se puno priča, ali nažalost bez posebnih inovativnih ideja. Možemo li zaboraviti otrcane ideje poput kongresnog centra na tom mjestu, a promišljati u smjeru javnog kulturnog sadržaja u kojem imamo što prezentirati, a u konačnici i naplatiti?“
https://www.facebook.com/srdan.marinic?fref=ts

Naglasak u tome kontekstu

Uostalom, sami, još uvijek nedovoljno znani, tvorci kulturne strategije, skriveni iza panacejske sintagme “kreativnost, ustrajnost i zajedništvo“ brojne strateške odlomke svog uratka započinju tvrdnjama kako “naglasak u tome kontekstu treba staviti na konkretne programe“.
A onda im se u konkretnim programima nađe čak deset “novih muzejskih prostora“, točnije 9 novih gradskih muzeja i jedna galerija (str. 12)!
To bi bio ‘miš’, a onda slijedi ‘maš’:
-   “Strategija u tom smislu podrazumijeva povezivanje muzeja i ostalih kulturnih ustanova kojima je Grad Split osnivač, odnosno vlasnik, u svojevrstan promotivni holding“ (str. 27)
Pa opet ‘miš’:
- “Povrh toga, izuzetno važnim projektima smatraju se (…) osnivanje (…) dodatnih muzejsko-izložbeno-galerijskih prostora, od iskoraka postojećih prostora izvan vlastitih međa do premještanja nekih prostora u primjerenije i na atraktivnije lokacije.“ (str. 38)
Pa još brže ‘maš’:
- “Zapravo, jedna je od temeljnih odrednica ove Strategije da se razvoj splitske kulture u razdoblju koje je pred nama treba događati i (re)organizacijom prostornih resursa u gradskom i državnom vlasništvu…“ (str. 38)

Naglasak u tome kontekstu

I eto nas već kod centralnog ili konteksta EPK 2020, odnosno, kako to tim voli stručno i kreativno kazati “Strategija ostvarivanja ‘deblokade’ u institucionalnom i izvaninstitucionalnom kulturnom sektoru i povezivanje s drugim sektorima razvoja grada“! Jedini je problem što nakon toga tim zapadne u tako neprobavljivu logoreju od koje se ni lošija gužvara, a kamoli kulturna strategija ne bi dala napraviti.
Na primjer, usvojena verzija strategije, str. 86:

“U ideji iskustva otoka i ribarstva, kao blisko povezanih sastavnica, potrebno je uključiti i poticati restorane u kreativnoj pripremi ribljih specijaliteta, povezati gastro ponudu iz tradicije Zagore s Etnografskim muzejom ili onu iz gradske tradicije s Muzejom grada Splita, organizirati izložbe na temu ribarstva, pučke svečanosti kao što su ribarske večeri, koncerte poznatih izvođača i dalmatinskih klapa, međunarodne simpozije o održivom razvoju i održivom ribarstvu, različita predavanja, uključiti Pomorski i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu u najrazličitije teme iz njihove domene, gdje ponajprije mislimo na Centar Studia Mediterranea. Jednako tako, trebat će razmisliti o otvaranju javnog akvarija koji se prije nalazio na Institutu, bez obzira na činjenicu što jedna takva institucija trenutačno postoji u Vranjicu, ali u privatnom posjedu i bez odgovarajuće stručne pomoći. U tom kontekstu trebalo bi razmisliti i o Muzeju, odnosno Regionalnoj kući vina i hrane (lokalnoj ponudi sireva, pršuta i tomu slično), što bi se jednako dobro uklopilo u Etnografski muzej ili u Muzej grada Splita, odnosno u instituciju unutar Gradskih podruma, koju bi spomenute dvije institucije mogle voditi i koordinirati zajedno.“

Naglasak u tome kontekstu

Upravo zbog ovakvih poraznih traljavosti i proizvoljnosti splitske kulturne stragedije, zbog kompletnog miš-maša kojega su svi gradski vijećnici podržali vrlo slično kao i alibi verziju sanacije Karepovca, sada im ostaje nova obaveza, da u skladu s vlastitim proklamacijama kako će to biti dinamičan dokument kojega će se po potrebi modificirati, smjesta prionu njegovoj ozbiljnoj reviziji! No, to bi prvo trebali htjeti, a također i znati. Premda ne vjerujemo ni u jedno ni u drugo, evo im ipak prilike.

Kad im je već kreativni tim bio tako kljast kakav je bio, te kad su već dobili još godinu dana za svoju EPK zabavu na Rivi, neka ustanove tijelo bitno meritornije od dosadašnjeg te na djelu pokažu da su u stanju pojmiti značenja i dosege kvalitenih prijedloga koji se pojavljuju na nezavisnoj kulturnoj i kreativnoj sceni koju Grad, kako kaže, kani ‘ojačati’!

Upravo obratno, ne treba gradska savjetničko-administrativna žabokrečina svojim strateškim ciljevima i prioritetima “ojačati nezavisnu kulturnu i kreativnu scenu“ (str. 66 – 68) nego za početak treba priznati kako su uopće ikakvu strategiju skrpali tek u zadnjih mjesec dana kad im se tim, konačno izložen argumentiranoj kritici sa svih strana, od ‘kreativnog’ pretvorio u ‘reaktivni’ i počeo s mamutskim zakašnjenjem slušati umjesto oktroirati 250 stranica nebuloza. U tom kontekstu predlažemo da nastave slušati, a u kontekstu gore već spomenutog prijedloga ne bi bilo loše da nastave i čitati:
http://pogledaj.to/arhitektura/fabrisovo-dalmacijavino-novi-suvremeni-i-zivi-muzej-mora/
Razmišljanje i zaključivanje može se ostaviti za kasnije, kad ojačaju ‘niži’ kognitivni procesi.

G®IST